Prva postaja bila je sama jezgra grada, Dioklecijanova palača o kojoj je nešto opširnije govorila učenica K. Jelavić-Mitrović. Predvorje Dioklecijanove palače je Vestibul, kružna svečana prostorija. Pred vestibulom je trg Peristil, pozornica carskih ceremonija. Sljedeća postaja je kip Grgura Ninskog kancelara hrvatskog kraljevskog dvora, o kojem je govorila E. Šalinović Šimičić. Kip je izradio hrvatski kipar Ivan Meštrović, 29. rujna 1929. postavljen je na Peristil, unatoč negodovanju nekolicine Splićana. 1954. kip je premješten na današnju lokaciju – između Zlatnih Vrata i Đardina. S vremenom je kip postao predmet jedne tradicije i praznovjerja – ako primite Grgura za palac i zaželite nešto, želja će vam se ispuniti.

Sljedeća postaja bila su Zlatna vrata, najljepši ulaz u Dioklecijanovu palaču. O Zlatnim Vratima govorila je učenica L. Serdarević. Kroz njih je car Dioklecijan kročio u Palaču 1. lipnja 305. godine. Građena su u obliku četverokuta, s dvostrukim vratima, kao dio obrambene vojne taktike. Ovim vratima, kroz koja je od Peristila, ulicom Cardo, put vodio direktno prema Saloni kao glavnom gradu rimske provincije Dalmacije, smio se koristiti samo car i članovi njihove obitelji. 

Sljedeća postaja bila je Peristil, o kojem je govorila učenica D. Vulić. Peristil je, kao središnji trg Palače, smješten u dijelu u kojem je bilo izgrađeno nekoliko hramova, bio namijenjen caru Dioklecijanu, slavljenom kao živi sin Jupiterov. Gradnjom novog gradskog trga s vijećnicom (Pjaca) u 13./14. st., Peristil je postao vjersko središte. Zahvaljujući svojoj jedinstvenoj ljepoti i nesvakidašnjoj akustici, Peristil je postao idealna kazališna scena, kao stvorena za operne klasike ili djela antičke literature, ali i pozornica na kojoj se odvija bogati gradski život. Ispiti kavu na stepenicama uokolo Peristila jedinstven je doživljaj. Nastavno na priču o Peristilu, učenik D. Radić govorio je o sfingama i katedrali sv. Duje. Današnja splitska katedrala izgrađena je u četvrtom stoljeću kao mauzolej rimskog cara Dioklecijana. Nakon što su kršćani, Milanskim ediktom 313. godine, dobili slobodu ispovijedanja vjere, netom prije smrti cara Dioklecijana, sagradili su bazilike nad grobovima mučenika.

Krenuli smo stepenicama u podrume Dioklecijanove palače i riječ je dobila učenica M. Zeljko. Podrumi Dioklecijanove palače predstavljaju jedan od najbolje očuvanih antičkih kompleksa ovakve vrste na svijetu, i zaslužni su što je povijesna jezgra Splita 1979. uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Danas se u te prizemne dvorane ulazi kroz Porta Aenea, s Rive, ili pak stepeništem s Peristila. Podrumi su i danas puni života. U njima se redovito organiziraju slikarske i kiparske izložbe, izvode se kazališne predstave, sajmovi poput Međunarodnog praznika cvijeća, gastronomske i enološke priredbe, i mnoga druga društvena i kulturna događanja. 

Sljedeća postaja bila je Voćni trg, o kojem je također inspirativno pričala M. Zeljko jer sudjeluje eTwining projektu Marko Marulić. Vjerovali ili ne, ali i ovaj trg, koji je možda i najljepši u gradu, među Splićanima je poznatiji po svom neslužbenom, nego službenom imenu - Trg braće Radić. Svoje "narodno" ime može zahvaliti činjenici da je tu nekad bila bučna i živopisna tržnica na kojoj su žene iz okolnih sela prodavale voće. Nekoliko je važnih znamenitosti na ovom nevelikom trgu koji buja životom u kafićima, restoranima i ekskluzivnim trgovinama, i na kojem se često održavaju sajmovi. Najveća je svakako osmerokutna mletačka kula, ostatak nekadašnje utvrde, sagrađene u 15. stoljeću za obranu tadašnjeg malog grada. Nasuprot kuli veličanstvena je palača stare obitelji Milesi iz 17. stoljeća sa spektakularnom baroknom fasadom, jednim od najboljih primjera tog stila u cijeloj Dalmaciji. Pred njom je, pak, smješten spomenik ocu hrvatske književnosti, Splićaninu Marku Maruliću, koji je bio jedan od najvažnijih intelektualaca 15. stoljeća. Autor spomenika je, kao i nekoliko drugih u gradu, Ivan Meštrović. To, naravno, nije sve, jer svaki kamen na Voćnom trgu, kao i na drugim starim gradskim trgovima, priča povijest kojoj je svjedočio, sve do najstarijih dana, čiji je "predstavnik" jugozapadna kula Dioklecijanove palače na samom izlazu s Voćnog trga na Rivu.

Nakon posjeta, šetnje i priče o atrakcijama grada Splita, učenici su zaslužili malo osvježenja uz bezbrižnu priču o raznim događanjima.